Jeste li spremni za izbore 2014.? Sigurni ste? Jeste li već odlučili za koga ćete glasovati? Kako procjenjujete kandidate na izborima? Jeste li zadovoljni onim što su Vaši politički miljenici napravili u proteklom četverogodišnjem mandatu? Jesu li Vas razočarali? Kad i zašto? Sjećate li se njihovih najznačajnijih aktivnosti? A rezultata?

Jesu li Vaši politički izabranici redovito nazočili sjednicama tijela vlasti u kojima su sjedili? Što su tamo radili? Jeste li čitali neko izvješće o radu Vašeg omiljenog političara?

Jeste li pročitali ijedno revizorsko izvješće? A plaća? Jeste li zadovoljni njezinom visinom? Jesu li Vaši roditelji zadovoljni svojim mirovinama? Koji su Vaši vitalni interesi, a koji su interesi Vaših političkih miljenika?

Neka su ovo od pitanja koja svaki glasač treba sebi postaviti prije nego iziđe u listopadu na opće izbore i zaokruži neko ime ili ime neke političke stranke. Listu ovih pitanja sastavila je i u obliku svojevrsnog “Predizbornog rokovnika” objavila na svojim internetskim stranicama politička inicijativa “Prava za mlade”.

Neispunjena obećanja

Među najvažnijim “preporukama” glasačima nalazi se ona da svaki koji ima pristup internetu treba na par mjeseci “žuti” tisak zamijeniti čitanjem revizijskih izvješća o radu institucija u BiH, a koja najjasnije govore kako naši izabrani dužnosnici (ne) rade.

Svaki čovjek u BiH trebao bi tako postati probirljivi birač, a ne samo puki glasač, odnosno malo se politički obrazovati i detaljnije provjeriti onog za kog bude glasovao u listopadu.

Umjesto predizbornih prepucavanja preporučuje se čitanje izvješća o nezaposlenosti u BiH, sigurnosti, obrazovanju, stranim ulaganjima kojih je iz mjeseca u mjesec sve manje i manje te prisjećanje na sva silna neispunjena predizborna obećanja iz prethodnih godina kao i stotina afera i skandala.

Za glasače je izbor lak, posebno one koji po inerciji glasuju za iste ljude i stranke, no birači bi više trebali tražiti rezultate i vjerovati djelima i statističkim podacima, a ne riječima, predizbornim bojama i sloganima. Posebno jer svi mi plaćamo porez, a upitno je kakve usluge dobivamo od izabranih dužnosnika ili usluga institucija koje mi plaćamo. Drugim riječima, treba se osvrnuti oko sebe i vidjeti kako danas živimo.

- Predizborni rokovnik počinje zavjetom glasača da ubuduće neće glasovati nego birati i biti probirljivi, a zatim postavlja brojna pitanja na koje bi svaki glasač trebao odgovoriti sebi, prije izlaska na izbore 2014. – istaknuo je za Dnevni list Rusmir Pobrić iz političke inicijative M1 – Prava za mlade koji djeluje u sklopu Instituta za razvoj mladih – KULT.

Pobrić ističe kako je 12. listopada za glasače dalek, ali za političke stranke on je suviše blizu. Kampanje političkih stranaka odavno su počele, ako su ikad i na trenutak stale, njihove pripreme trajat će mjesecima, dok građani svoju odluku najčešće donose na dan izbora.

- Očito je kako političke stranke svaki izborni ciklus dočekaju spremnije od glasača te stoga “uspjeh” stranaka nad glasačima i konstantna razočarenja nakon izbora ne trebaju čuditi – ističe Pobrić.

Kratko pamćenje

Činjenica je kako političke stranke često računaju na zaborav i na “plitko” sjećanje glasača koji se nakon četiri godine uopće ne sjećaju stotina predizbornih obećanja od kojih je malo koje ispunjeno, ali ni brojnih političkih afera i skandala kojima svakodnevno svjedočimo.

U našoj zemlji tako gotovo da ne možemo govoriti o razvoju kritičkog promišljanja prilikom odabira kandidata. Umjesto u predizborne boje i slogane, birači bi trebali više gledati u statističke podatke – brojke zaposlenih i nezaposlenih, izvješća o napretku, proračune, rang-ljestvice na koje su našu zemlju doveli izabrani dužnosnici.

- Građani BiH, odnosno glasači, trebali bi voditi “predizborni rokovnik” kakav mogu naći na našoj internetskoj stranici pravazamlade.com, koji potiče na predizbornu disciplinu i uredno evidentiranje. On sugerira razgovor o novcu, o porezima koje plaćamo i uslugama koje nam se zauzvrat pružaju – ističe Rusmir Pobrić iz političke inicijative Prava za mlade.

Nezaposlenost

Dok čelnici razvijene Europe priznaju da je nezaposlenost mladih najveći problem s kojim se EU trenutačno suočava, aktualni čelnici u BiH, u kojoj je nezaposlenost mladih čak tri puta veća nego u EU-u, nikada taj svekoliki problem i karcinom koji razara bh. ekonomiju, društvo i obitelji, nisu stavili na listu svojih, a time i naših prioriteta. Čak ni riječima! Postotak nezaposlenosti među mladima u BiH je dostigao 67 posto, zbog tog čak tri četvrtine želi napustiti BiH, a svaki deseti već radi na tome. BiH godišnje napusti 20.000 ljudi. Oni koji ostaju prepušteni su ulici, kavani i kladionici, koje ih šalju u ralje kriminala i nesretnog života.

Obrazovanje

Obrazovni sustav u BiH je loš, nefunkcionalan, skup, etnički i teritorijalno uvjetovan, s obrazovnim programima punim teorije i apstraktnog mudrovanja, a malo prakse. To svi znamo, no pitanje je – želimo li i dalje da se naši mladi školuju unutar takvog sustava ili želimo nešto mijenjati? Ima li smisla u sustavu u kojem gotovo da nema praktične nastave, u kojem medicinski tehničari tijekom školovanja ne nauče uporabiti injekciju, novinari ne napišu jedan smislen tekst, a pravnicima priča počinje i završava diskusijom o slučaju “Sejdić – Finci”? Gdje su inženjeri, informatičari, farmaceuti, zavarivači, građevinci koji su traženiji na tržištu rada?

Socijalna skrb

Mladi ljudi u BiH su socijalno najugroženija kategorija stanovništva. Minimalna socijalna izdvajanja najugroženijih kategorija mladih, mali broj stipendija nedostatnih iznosa za učenike i studente, stambena nezbrinutost i nezaposlenost – opća je socijalna slika mladih u BiH. Ukupna populacija mladih je ranjiva kategorija koja je kao takva bliže granici siromaštva nego populacija odraslih.

Mladi su, općenito, u nepovoljnijem društvenom i ekonomskom položaju nego druge starosne skupine jer najčešće ne raspolažu imovinom, zbog neprilagođenih obrazovnih sustavu tržištu rada iz kojih tek izlaze često su manje konkurentni od starijih prilikom zapošljavanja. Zdravstvena zaštita posebna je priča.

Informiranje i mobilnost

Odlazak u inozemstvo većina mladih vidi kao jedini put za bolje sutra. Mladi u našoj zemlji ne vide perspektivu, ne vide mogućnosti, a osim nezaposlenosti, nacionalizam i međureligijsku netrpeljivost često navode kao razlog iz kojeg bi rado zauvijek otišli iz BiH.

Jedan od vrlo značajnih razloga za odlazak je i to što su mladi neinformirani o svojim pravima, o mogućnostima koje im se nude za studiranje, usavršavanje, ali i za posao. Mladi trebaju biti uključeni u sve aktivnosti i programe, kao i planiranje, informiranje svojih vršnjaka, i to podrazumijeva identificiranje potreba za informiranjem, pripremanje i pružanje informacija…

Kultura i sport

“U zdravom tijelu, zdrav duh” je krilatica koja u našoj zemlji odavno ne vrijedi. Osiromašeni smo i duhovno – kulturno, ali i tjelesno, u smislu pravilnoga sportskog razvoja. Rad s mladim talentima je zanemaren, sportska društva i klubovi već dugo se suočavaju s problemima financijske i infrastrukturne prirode, školski i amaterski sport se sustavno guši, isti je slučaj i s kulturnim institucijama i manifestacijama.

Tek devet posto mladih u FBiH redovito posjećuje sportske događaje, dok se sportom aktivno bavi još manje. Zato 12 posto mladih iz gradskih sredina i devet posto mladih iz izvangradskih sredina najmanje tri do pet puta tjedno posjećuje kladionice/kockarnice.

(bljesak.info)