ŠESTICA je nemjerljiva sreća na lotu. Šestica je šest osoba što kod Pirandella traže autora. Šest knjiga o republici napisao je Bodin. Kad živiš u Bosni i Hercegovini, državnu vlast sačinjava ti šest majmuna koji popularno sebe nazivaju “Šestorkom”. Taman kao da se radi o tajnom klanu najsposobnijih aktera sa filmskog platna.
Šestorka se sastaje po luksuznim hotelima, restoranima, izletištima, uvijek u nekom od bisera netaknute prirode. Za takve umne kapacitete i konstruktivne planove koje donose iz sastanka u sastanak, svjež zrak je neophodan i gotovo presudan. Nekad im strendžeri plate sastančenje u nekoj od stranih zemalja. Tada su nenadjebivo sretni kao osnovnoškolci na prvoj ekskurziji i bacaju cijele-pole za odluku tko će s kim spavati. Nakon žderačine svi se poredaju u stav mirno sa rukama na junačkom međunožju i u okno okupljenih kamera, kao i u oči naroda, ponove istu rečenicu da se ništa nisu dogovorili. I da će se što prije dogovoriti o sljedećem dogovaranju na kojem ništa neće dogovoriti.

Care, samo pare!

Jučer se po stoti put nisu usuglasili oko državnog proračuna, čiji je prijedlog opet danas na glasovanju u Parlamentu. Prijedlog proračuna na 2012.godinu. Nema veze što smo pola te godine već odgulili, osiromašeni i bijedni. Budući da je ovo zemlja neočekivanih zapleta i nikad nikakvih raspleta, sasvim smo navikli na lude scenarije kojih se ne bi posramili niti najveći majstori komedije. Tako je odbijanje Sulejmana Tihića da se usvoji ovakav proračun dovelo SDA na rub izlaska iz Vijeća Ministara i u satirični momenat da im se kači želja za rasturanjem zemlje na rever, a Dodik i Čović (kojima je u cilju da se usvoje makar kakve pare, jer pare su pare, moj jarane..) postadoše iznimni ljubitelji države, konstruktivni duet koji predano radi na prosperitetu budući da su svim srcem patriotskim za predloženi proračun.
A Veliki Zlatko Lagumdžija, neprevaziđeni socijalist i još veći demokrata? Taj nit’ se javlja, nit’ piše. Vraćanje duga za dugo mu sanjanu fotelju u Ministarstvu vanjskih poslova, dovelo ga je u poziciju Dodikove podguzne muhe koja danas klima glavom u znak odobravanja svega i svačega, koja maše lepezom hladeći Mileta po potrebi i smije se zatelebano na sve njegove fore. Autistični sebičnjak dokazao je da može pojesti svako servirano govno u zamjenu za pozlaćenu funkciju uglavljenu na vratima svog ureda. Onih tisuće naivaca-glasača što su vjerovali u tu najupakiraniju političku ublehu posljednjih godina više nikome u bahatom i vlastožednom SDP-u nisu važni.

Nema veze, to je samo Audi

Oni, pak, drugi glasači, simpatizeri hodajućeg marifetluka zvanog HDZ BIH, jučer su dobili još jedan šamar posred ionako izubijane face. Dragan Čović kupio je Audi A8 vrijedan 140 tisuća eura. U materijalnoj situaciji u kakvoj se nalazi većina građana ove zemlje taj je iznos zabolio čekanjem na sve neisplaćene plaće, suzama svakog roditelja koji pokušava da što normalnije skrpi dan za hranu svoje djece, očajem svih bolesnih koji iščekuju makar kakvu donaciju koja bi ispunila nadom njihove posivjele živote.
Džaba, Šestorka mora imati bolide kakvi dolikuju mafijašima tog kalibra. Takvi su zapravo sindromi branjenja ovog i sličnih pothvata među njihovim političkim podanicima. U šta smo se to pretvorili? Dokada ćemo gledati šutke kako se s našom stvarnošću igraju najlošiji od nas? Šta ima veze ako ga je kupio za službene potrebe, od naših para, para poreznih obveznika? – upitat će jedan od debila i dodati kako želi da njegov politički predstavnik bude reprezentativan. A dosad se đirali u nereprezentativnim autima, šta li. Ne želim da baštinim išta zajedničko s onima kojima ovakve stvari nimalo ne dotiču srce. Koji u tom trenu ne pogledaju svog oca koji se zadnjim snagama bori da strahote kućnog budžeta ne osjete njegova djeca. Koji se u tom trenu ne sjete svih onih kojima je 140 tisuća eura ili nekakav veći ili manji iznos kojeg su iskeširala ostala Petorica, nedosanjani san koji bi im mogao pomoći da pobjede opaku bolest koja im kida organe.
Znate li tko je Anamari Šafradin, Mirza Mehinović i Gabriela Panić? Dvije divne djevojčice i jedan sjajan mladić koji trenutno vode najteže bitke za svoje živote. Šestorka vozi blindirane automobile sa zatamnjenim staklima koji ih distanciraju od ovih teških, ljudskih sudbina i mogućnosti da im neko na semaforu hrakne u lažljivu facu.
Ali da, Šestorka se niti ne zaustavlja na semaforu. Oni imaju pravo prvenstva u svemu nad našim životima. Naše je postojanje u Bosni i Hercegovini olimpijada slijepih na pozornici gluhih. Mi smo mehanizam zakočen u vječnom čekanju boljeg sutra koje ne dolazi, dok se paralelno s našim problemima, konstruktori istih, bogate. Šestorka je zaista dobila šesticu kad je dobila ovakve nas.

(Martina Mlinarević Sopta| www.index.hr)