U Mostaru se ovaj tjedan održava međunarodni Kongres gastroenterologa i hepatologa. To je bio i povod za razgovor s prof.dr.sc. Milenkom Bevanda, predsjednikom Asocijacije gastroenterologa i hepatologa BiH, dekanom Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, voditeljem odjela za gastroenterologiju Klinike za unutarnje bolesti SKB-a Mostar i predsjednikom organizaciojskog odbora spomenutog kongresa.

• Kakva su očekivanja od Kongresa, koliko će biti sudionika?

Ovo je peti državni kongres. Predsjednik sam Asocijacije već četiri godine i ovoj kongres je praktički kraj moga mandata. Želio sam da nešto napravimo u Mostaru i ovoj regiji jer su prethodni bili u Sarajevu, Tuzli i Banja Luci. Koliko je značaj ovaj kongres govori činjenica da se nama odazvalo preko 350 ljudi, od toga 120 uglednih stručnjaka iz regije i svijeta.

• Koje teme će se obraditi na sesijama i predavanjima?

Mi smo se trudili da budu zastupljene sve teme iz gastroenterologije i pored toga sam se potrudio da prije otvaranja Kongresa 11.lipnja održimo jedan tečaj o upalnim bolestima crijeva. To je jedna oblast u gastroenterologiji koja je najaktualnija u zadnje vrijeme. Ona je najprogresivnija u smislu samog oboljenja, a u zadnje vrijeme se i najviše ulaže u liječenje upalnih bolesti crijeva. U tijeku dvije sesije ovoga tečaja će govoriti vodeći stručnjaci regije. Uzeli smo teme koje smo podijelili po oblastima. Tu je endoskopija, hepatologija jer i hepatitis u progresivnom širenju. Ove bolesti su dugo ostale pritajene jer nismo imali dijagnostičkih metoda, ali danas imamo izvanredne mogućnosti i u dijagnostici i u terapiji, tako da te bolesti dolaze do izražaja. Zatim smo uzeli jednu sesiju pankreatologije, te onkologiju u gastroenterologiji.

• Koliko loše životne navike doprinose razvoju ovih bolesti?

Način života u mnogome doprinosi ovim bolestima. Ako krenemo od socijalnog stanja s kojim se ne možemo pohvaliti pa dalje. Ali nisu sva oboljenja za siromašne da tako kažem. Pitanje je prehrambenih navika, navike koje ljudi imaju kao što je pušenje, alkohol itd. Svi brzo živimo, to ne može bez stresa i to puno doprinosi ovim oboljenjima.

• Koje su najčešće bolesti crijeva dana?

Upalnih bolesti crijeva najčešće su ulcerozni kolitis i Chronova bolest. Te dvije bolesti pokrivaju do 85 posto svih upalnih bolesti crijeva. Imamo oko 10 posto bolesti za koje u početnoj fazi ne možemo odrediti kome pripadaju – ulceroznom kolitisu ili Chronu. A za određeno vrijeme ili par godina se postavi dijagnoza. Imamo u zadnje vrijeme još jedno stanje koje pripada ovim bolestima, a to je mikroskopski kolitis. Malo ga je teže dijagnosticirati jer on ima kliničku sliku upalnih bolesti crijeva, a ima sličnosti nadraženog crijeva, što je jedan od najčešćih oblika oboljenja. Obavi se biopsija sluznice, što je zlatni standard za mikroskopski kolitis. Terapija je također na visokoj razini. Iako smo siromašni, mi smo u rangu europskih zemalja. U zadnje četiri godine koristimo biološku terapiju koja je spas za mnoge pacijente.

• S kojim se bolestima danas najčešće susrećete u svome radu?

Ulkusi nisu rijetki. Međutim, to je nama najlakše. Svaka ulkusna bolest se liječi za sedam dana, brzo i sigurno. Imamo celijakije jako puno u zadnje vrijeme. Ona je bila prikrivena. To je jedno latentno stanje koje prije nismo imali mogućnosti dijagnosticirati. Sve više kod starijih osoba otkrivamo cijelijakiju, što je jako čudno.

• Koliko se često susrećete s pacijentima kojima treba i onkološka pomoć?

Onkološka oboljenja u gastroenterologiji su jako česta. Ja ne znam da u svojoj praksi imam dan da nisam otkrio tumor. Tumori debelog crijeva su jako proširena. Ipak, imamo sve više novih lijekova koji daju bolje prognoze za pozitivan ishod u konačnici.

• Otkrivanje tumora ne znači i smrtnu presudu. Što je potrebno raditi kako bi se stopa preživjelih povećala?

Ako uzmemo da je rak debelog crijeva, statistički gledano, na drugom mjestu kod žena i muškaraca i ako uzmemo činjenicu da je rak debelog crijeva izlječiv, onda sam sve rekao. Znači, samo treba imati dobre programe i podići zdravstvenu kulturu na veću razinu. Ako bi radili screening program za tumore debelog crijeva, onda bi ti tumori u početnoj fazi bili izlječivi skoro 100 posto. Nažalost, kod većine slučajeva, dobivamo pacijente u terminalnoj fazi.

• Ima li dobne granice za bolesti više?

Danas nema dobne granice za bolesti. Sve više primamo mlade pacijente, mlađe od 30 godina s tumorima. Dobna granica više ništa ne znači.

• Dekan se Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Koliko studenata primate ove godine?

Po programu prošle i ove godine da primamo 60 studenata. Imamo dobre kapacitete za taj broj studenata i ne želimo širiti broj studenata na štetu kvalitete nastave. Do sada je naš fakultet završilo oko 350 studenata i moram reći da imamo one koji su fantastični, koji su izašli iz ovih okvira. To je npr. kolegica Katarina Vukojević koja ima objavljene radove u svjetski poznatim časopisima. Tu je i SKB Mostar i simbioza te dvije institucije je ogromna i izuzetno važna. Po ocjenama koje dobivamo, na prvom mjestu smo u BiH i tu ćemo i ostati.

(vecernji.hr)