Kad čujem ovu sintagmu prvo što mi na pamet padne je fen u ruci i to u kupaonici. No, s obzirom da svaka baba priča o M/Ž odnosima, vrijeme je da i ja budem mali Mujo. Ipak, više ću se referirati na poznati Sevkin pjesmuljak – Krivi spoj.

 

Naime, zbilo se to jednog lijepog dana. Faks je bio gotov, bilo mi je toliko dosadno da sam na TV – u gledala seriju s mladim Drakeom u jednoj od uloga, a nije bilo ni osobite hrane u frižideru. I tako sam se dopisivala s dotičnim (djevojke obično pišu on s velikim početnim slovom, no mislim da „moj“ ON to nije nikako zaslužio).

Nakon dopisivanja koje je meni bilo koliko – toliko dražesno, on mene pita hoćemo na dejt. Pristanem, s obzirom da baš nikad do sad nisam imala spoj na „neviđeno“ (izbjegavam naziv „blind date“, previše me podsjeća na Iskricu i te sheme). No, gospodin (hah, gospodin), je želio ići baš sad, za sat vremena. Doista, kako možeš curu zvati na cugu ako znaš da svakoj ženi treba barem 15 dana (ako ne i godina) pripreme. No, eto, ipak sam otišla, niti sam se našminkala, jedva sam nešto uspjela iskombinirati od odjeće, nabacila neki statement lančić, i krenula sam.

Dakle, nađemo se na jednom ne tako uobičajenom mjestu za prvi dejt, kasnije mi je bilo drago, da me ljudi ne moraju vidjeti s momčićem tim. Lik je imao sunčarke u šest sati navečer! Znala sam da ništa dobra od toga ne može proizaći, no rekoh, neću biti  pretenciozna snobica.

I tako smo nakon nepotrebnog bauljanja, čisto zato jer nismo o čemu imali pričati, konačno sjeli u jedan od birceva voljenom mi shopping centra. I tada je počelo. Jedno pedeset puta je pogledao na mobitel, nijednom me nije pogledao u oči, palio je i gasio stiliziranu svjetiljku na stolu dok joj nije uništio duh, a u pauzama mi je uporno „spuštao“, nazivajući to šalom.

Da, izvrijeđao me je onako pošteno, ali mislim da je udarno bilo kad mi je rekao: „Ti se baviš modom i tim budalaštinama, aha… Pa ne bi se baš reklo!“ Zamislite! Mislim, da bih preko svega prošla, no to mi je bila kap koja je prelila kanister, a ne čašu! A kad je došlo vrijeme za platiti račun, „gospodin“ je počeo brojati sitniš i još me pitao imam li dvije kune! Kada sam mu dala papirnatu novčanicu, želio mi je vratiti u kovanicama, no humanitarka kakva jesam, nisam to mogla dopustiti velikoj sebi i još većem egu svome veličanstvenome.

Mislila sam kako je to bilo dosta, no nekoliko puta mi je napomenuo kako ne kuži zašto sam ja tako sva bahata i hladna, a nemam niti smisla za humor. Hm, da, recimo da mi nikad neće biti smiješno kada mi čovjek od 25 godina pokaže srednji prst na mjestu punom znanih i neznanih osoba! Ipak, highlight je uslijedio kada smo se kao trebali pozdraviti. Ako postoji osoba koja je imala veći i debilniji ulet neka mi se javi:„Poljubia bi te, al`, rasiko san usnicu jutros!“. Zbilja, beat that, pa mi javite vaše bisere na mail. Nekako imam osjećaj da bih i dalje bila nepokorena pobjednica…

Ostajte mi zgodni i krasni, i kada vidite da će dejt krenuti u smjeru moga, bježite glavom bez obzira, kako ne biste nikome trebale nadodavati dvije kune za kavu!

Kristina Deranja